OBRAČUN PLATE kao izvršna isprava

Donošenjem Zakona o radu (Sl.gl.RS 1/16)  iz 2016.godine, zakonodavac je obračun plate predvidio kao izvršnu ispravu i to ovim lex specialis propisom, cijeneći da Zakon o izvršnom postupku, kao sistemski zakon u domenu regulisanja izvršnog postupka, obračun plate ne predviđa kao izvršnu ispravu. Uvođenje obračuna plate kao izvršne isprave u pravnom prometu Republike Srpske, izvršeno je saglasno blanketnoj normi iz čl. 23.st.1. tačka 4. Zakona o izvršnom postupku, te je potpuno jasno da se obračun plate mogao predvidjeti izvršnom ispravom, na ovaj način.

 

U sudskoj praksi mali je broj izvršnih postupaka pokrenutih po osnovu obračuna plate, kao izvršne isprave. Razlozi za isto su brojni, prije svega, mali broj poslodavaca je izdavao obračune plate, a posebno u situacijama kada ne isplaćuje platu, zatim, elementi obračuna plate nisu definisani i isti nisu sadržavali elemente neophodne da bi se izvršna isprava smatrala podobnom za izvršenje u smislu čl.27. Zakona o izvršnom postupku i dr.

 

Šta podrazumijeva sintagma,  obračun plate kao izvršna isprava ? Predmetno podrazumijeva pravo radnika da u cilju naplate neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa, zaobiđe parnični postupak(podnošenje tužbe, provođenje postupka, ishodovanje pravosnažne presude), što se po redovnom toku stvari ima činiti, i da direktno , sa samim obračunom plate kao izvršnom ispravom , tj. laički posmatrajući,  izjednačavajući obračun plate sa pravosnažnom sudskom presudom, pokrene postupak sudske prinudne naplate, i u kratkom roku izvrši zaštitu prava,  u vidu naplate potraživanja prinudnim putem,  namirenjem iz imovine poslodavca (sa bankovnih računa, nekretnina i pokretnih stvari i dr).

 

Uvidjevši slabu primjenu u praksi predmetnog obračuna plate u izvršnom postupku, normotvorac je izmjenama Zakona o radu koje su stupile na snagu 1.1.2022.g. nametnuo obavezu izvršnoj vlasti da u roku od 60 dana donese Pravilnik kojim će se utvrditi elementi obračuna plate, odnosno, šta svaki obračun plate mora sadržavati, a sve sa intencijom da obračun plate bude podobna izvršna isprava, i da isti „zaživi“ u praksi .

 

Mišljenja sam da predmetno zakonsko rješenje nije dobro i da se ni sa novim izmjenama Zakona o radu neće više postići u smislu upotrebe obračuna plate kao izvršne isprave. Istovremeno, smatram da je neopravdano veliki stepen povjerenja u pravnom prometu dat obračunu plate , svrstavajući isti akt u izvršne isprave, kao jedinu izvršnu ispravu u čijem sastavljanju ne učestvuje javni organ. Obračun plate je , po mom sudu,  trebao biti svrstan, odnosno, steći snagu vjerodostojne isprave, kao što su mjenica, izvodi iz poslovnih knjiga za pojedine komunalne usluge i dr. saglasno čl.29. Zakona o izvršnom postupku. Prednje iz razloga što je smanjena mogućnost pobijanja izvršne isprave u izvršnom postupku u odnosu na vjerodostojnu ispravu, cijeneći da se potraživanje iz vjerodostojne isprave može osporiti i raspraviti u parničnom postupku, posebno napominjući da obračun plate  nije provjeren i potvrđen od strane organa javne vlasti , kao što su to ostale izvršne isprave (pravosnažna presuda , sudsko ili upravno poravnanje, izvršna notarska isprava i sl).

 

Mišljenja sam da je osnovni nedostatak ovog akta, vanpravne prirode, a to je da je ostavljen visok stepen manipulacije obračunima plata, na način da nema garancije da je radnik i preuzeo obračun plate koji potpiše, jer se u praksi dešava da radnici potpišu obračune i iste ostave kod poslodavca, a osim toga, uobzirujući da se obračun izdaje svaki mjesec, to je teško za vjerovati da će poslodavac koji ne isplaćuje platu radniku, istome izdati obračun plate za referentni mjesec i na taj način mu omogućiti da mu radnik izvrši blokadu računa, ako isti već nije blokiran. Životno iskustvo nam potvrđuje da su poslodavci koji ne isplaćuju plate radnicima, u pravilu, u teškim poslovnim i finansijskim okolnostima i da , kako vrše povredu osnovnog prava radnika, tako definitivno neće poštovati ni ostala prava, i u pravilu se radi o već narušenim međusobnim odnosima. Ni predviđena prekršajna sankcija propisana za neizdavanje obračuna plate nema veći značaj, što potvrđuje vremenska diskrepanca od kada je ista u pravnoj snazi,  a svjedoci smo da je ista u neizmjenjenom obliku predviđena Zakonom o radu iz 2016.g.

 

Detaljističkim pristupom, obračun plata ima i drugih nedostataka, a ti se nedostaci ogledaju u činjenice da se , pokretanjem izvršnog postupka po osnovu istog, ne mogu ostvariti zakonske zatezne kamate, cijeneći da iste nisu sadržane u obračunu plate. Pored toga, uobzirujući pravna načela izvršnog postupka, prvenstveno načelo formalnog legaliteta, izvršenju su podložne odluke ili pravni poslovi koji sadrže kondemnatornu obavezu dužnika u istom, no sam obračun plate, kao računski dokument, ne sadrži kondemnatornu obavezu . Upravo, mnogo prikladnije je bilo obračun plate predvidjeti kao vjerodostojnu ispravu, kako bi se u izvršnom postupku , identično kao i za druge vjerodostojne isprave, prvo donijela kondemnatorna odluka o obavezi isplate po predmetnom obračunu, a tek po izvršnosti istog dijela rješenja o izvršenju, moglo bi se pristupiti prinudnom izvršenju.

 

Stoga, ukoliko je već  stav zakonodavne vlasti da obračun plate bude izvršna isprava, to smatram da se moraju izvršiti i izmjene u domenu Zakona o izvršnom postupku, koje bi izmjene bile u smjeru određenih odstupanja od načela formalnog legaliteta, a kako bi obračun plate omogućio naplatu svih potraživanja iz radnog odnosa, kako glavnih tako i sporednih .

 

Ličnog sam stava, što je i određeno de lege ferenda rješenje, da je prikadnije i jednostavnije bilo  ugovor o radu normirati kao vjerodostojnu ispravu, s tim što bi isti imao sadržavati decidno navedene iznose svih primanja iz radnog odnosa, koji se mogu znati u momentu zaključenja ugovora. U pogledu ostalih primanja, nepoznatih u momentu zaključenja ugovora, kao što su zakonska uvećanja, kompromis je trebalo tražiti u odstupanju od načela formalnog legaliteta, kroz izmjene Zakona o izvršnom postupku.

 

Prednje rješenje bi bilo mnogo jednostavnije po radnike i izbjegli bi se dosadašnji problemi koji su vezani za obračun plate, jer bi radnik imao mogućnost da ovjerenu kopiju ugovora o radu podnese sa zahtjevom za isplatom određenih neplaćenih potraživanja, analogno kako se to čini sa notarskim izvršnim ispravama, ili su možda bolji primjer sudska poravnanja, koja su po pravnoj prirodi ugovori. Svakako, predmetno de lege ferenda rješenje, iniciralo bi potrebu horizontalne harmonizacije propisa, prvenstveno mislim na Zakon o radu i Zakon o izvršnom postupku.