Opomena pred tužbu (sredstvo upozorenja i mirnog rješenja sporne stvari)
Opomena pred tužbu je pretprocesno sredstvo pokušaja mirnog rješenja spora koje nije eksplicitno propisano našim materijalnim, ni procesnim zakonima. Ipak, osnov opomene pred tužbu je član 19. Zakona o obligacionim odnosima tj. načelo mirno rješavanja sporova. Iako se opomena pred tužbu najčešće upućuje kod novčanih obaveza ili u stvarnopravnim odnosima uključujući i pitanje posjeda, ona nije ograničena samo na te slučajeve, pri čemu istorija advokature bilježi i neke zanimljive slučajeve opomene pred tužbu i u bračnim sporovima (https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:584293-Branili-smo-izdajnike-u-tri-rezima).
Naslov akta
S obzirom da sama opomena pred tužbu (ili utuženje) nije striktno regulisana pozitivnim propisima mišljenja sam da ni sâm naziv akta nije ograničen na onaj iz naslova, već da se opomenom pred tužbu, a u skladu sa pravilom da se podnesak tumači ne prema naslovu već po sadržini, može smatrati i svaki drugi dopis povjerioca upućen dužniku, bez obzira da li je naslovljen kao „poziv za ispunjenje obaveze“, „zahtjev da se ukloni opasnost štete“ (čl. 156. stav 1. ZOO) itd, sve dok sadržina akta jasno ukazuje na nesaglasnost dužnikovih radnji ili propuštanja sa pozitivnim propisima ili ugovornim odredbama i ispostavlja zahtjev njenog pošiljaoca za izmjenom tog stanja uz ostavljanje roka za ispunjenje te obaveze i neizostavno upozorenje pokretanjem parničnog postupka u slučaju nepostupanja po opomeni.
Pravna dejstva
Upućivanje opomene pred tužbu nije obavezna radnja u cilju rješenja spora, već upravo kako je rečeno – pokušaj upozorenja ili mirnog rješenja nastalog spora. Ukoliko rok za ispunjenje obaveze čije se izvršenje traži nije određen, slanjem opomene u vidu poziva kojim dužnika podsjeća ili upozorava na određeno postupanje, uz prijetnju tužbom, povjerilac čini da obaveza dospije, a dospjelošću obaveze dužnik pada u docnju (čl. 324. stav 2. ZOO). Docnja kod novčanih obaveza povjeriocu daje pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga počev od dana zadocnjenja. Radi pouzdanja u pogledu prijema opomene i računanja rokova za postupanje po njoj opomenu je potrebno slati preporučenom pošiljkom s povratnicom.
S druge strane, kod obaveza kod kojih je već poznat rok za dužnikovo ispunjenje, slanjem opomene se ne prekida tok roka zastarjelosti (čl. 388. ZOO), već isključivo tužbom, prijedlogom za izvršenje ili drugom radnjom pred sudom ili nadležnim organom.
U državinskim sporovima, opomena pred tužbu ne utiče na pitanje (ne)savjesnosti primaoca, tj. posjednika stvari, već to dejstvo ima tužba pod uslovom kasnijeg uspjeha u sporu (čl. 312. st. 8. Zakona o stvarnim pravima).
Upućivanje opomene nije obavezna radnja prije podnošenja tužbe, osim ako kao takva nije izričito predviđena ugovorom ili zakonom. Npr. Zakon o obligacionim odnosima u odredbama o ugovoru o prodaji, u pogledu materijalnih nedostataka stvari, članom 484. propisuje da je kupac dužan da obavijesti (dakle opomene) prodavca na nedostatke, opiše ih i pozove prodavca da pregleda stvar, a da to obavještenje blagovremeno uputi prodavcu preporučenim pismom, telegramom ili na drugi način. Pri tome nije od značaja da li je to obavještenje zakasnilo ili uopšte nije stiglo prodavcu (484/2), dok je članom 500. istog zakona propisano propisano da se prava kupca gase protekom roka od godinu dana od blagovremenog obavještenja prodavca, uz izuzetke koje zakon predviđa.
Troškovi u slučaju opomene koju upućuje advokat
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (Advokatska tarifa Republike Srpske) i to tarifnim brojem 8. Tarife propisno je da advokat ima pravo na 50% nagrade propisane tarifnim brojem 2. ili 3. za sastav opomene protivnoj stranci da plati određeni iznos ili ispuni neku obavezu, a na koji iznos bodova se saglasno tarifnom broju 12. obračunava paušalna nagrada. Prostije, troškovi sastava opomene pred tužbu su 50% niži od sastava tužbe u toj pravnoj stvari ukoliko dođe do podnošenja tužbe.
U sudskoj praksi i pravnoj teoriji postoje različita shvatanja oko opravdanosti dosude troškova upućivanja opomene pred tužbu u okviru troškova parničnog postupka. Prema jednom stavu, troškovi opomene kao pretprocesni troškovi trebaju se priznati tužiocu koji uspije u sporu ako je opomenom nastojao spor riješiti mirnim putem i izbjeći nastanak kasnijih parničnih troškova, a do kojih troškova je došlo odbijanjem dužnika da postupi po osnovanoj opomeni. Zakon o parničnom postupku u članu 383. stav 1. propisuje da parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.
U predmetima u kojima je tužioce zastupala naša kancelarija, sudovi su bili stava da su opravdani troškovi opomene pred tužbu u situaciji kada tuženi nije postupio po opomeni u kojoj je bio upozoren na posljedice nepostupanja, a tužbeni zahtjev konačno bio usvojen:
„Pravilno se u žalbi tužioca ukazuje da je opomena pred tužbu učinjena u namjeri rješenja spora prije pokretanja parnice, pa kako tuženi po istoj nije postupio, a tužilac u parnici uspio, to je i opomena bila osnovana i nužna te u smislu odredbe člana 383. ZPP predstavlja trošak koji je nastao povodom i u vezi ovog postupka, shodno Tarifnom broju 8. i 12. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata.“ (presuda Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 61 0 Ps 013674 21 Pž od 10.12.2021.godine)
„Kako tuženi nije izmirio dug koji je nastao iz njihovog ugovornog odnosa, tužilac je osnovano podnio tužbu i time prouzrokovao troškove parničnog postupka. Pored dosuđenih troškova iz prvostepene presude po ocjeni drugostepenog suda prvostepeni sud je pogrešno odlučio kada tužiocu nije priznao i troškove sastava opomene pred tužbu u iznosu od 300,00 KM, kako je to predviđeno Tarifnim brojem 8. u vezi sa Tarifnim brojem 2. Advokatske tarife Republike Srpske. Na ovaj iznos tužiocu pripada i paušalna nagrada u skladu satarifnim brojem 12 Advokatske tarife Republike Srpske te iznos poreza na dodatu vrijednost 17 %. Kako se u konkretnom slučaju radi o opravdanom trošku za sastav opomene pred tužbu, kojeg ima u vidu odredba člana 383. i člana 387. stav 1. i 2. ZPP, drugostepeni sud je uvažavajući žalbu, preinačio odluku o troškovima pamičnog postupka sadržanu u prvostepenoj presudi.“ (Rješenje Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 133709 20 Pž od 25.08.2021. godine)
S druge strane, što se tiče pitanja opravdanosti potraživanja na ime naknade sastava i upućivanja opomene koje, bez advokatskog zastupanja, šalju privredna društva i banke, stava sam da ukoliko naplata te naknade nije eksplicitno ugovorena, povjerilac nema pravo na tu naknadu u visini propisanoj Advokatskom ili drugom tarifom, izuzev materijalnih troškova (poštarina, trošak papira i slično).
Zaključak
Opomena pred tužbu pogodna je kao sredstvo rješenja spora i povjeriocu koji je upućuje, ali i dužniku kome je upućena. Ukoliko spor bude riješen, strane u sporu neće snositi teret sudskih troškova (tužilac neće predujmljivati sudske takse) ili u periodu pregovaranja, po prijemu opomene, mogu postići sporazum o arbitraži ili mjesnoj nadležnosti paričnog suda putem kojih sporazuma bi spor bio riješen brže i pristupačnije za obje strane.
Kako služi i kao sredstvo upozorenja, dužnik koji primi opomenu pred tužbu, u slučaju kasnijeg podnošenja tužbe neće biti u značajno nepovoljnijem položaju u odnosu na tužioca, bar u pogledu činjenice da je mogao i prije pokretanja parničnog postupka pripremiti svoju odbranu. U svakom slučaju, opomena pred tužbu je mogućnost, a ne obaveza pošiljaoca/povjerioca.