UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU

Ugovor o doživotnom izdržavanju je ugovor kojim se jedna ugovorna strana (davalac izdržavanja) obavezuje da doživotno izdržava drugu ugovornu stranu (primaoca izdržavanja) ili neko treće lice, a primalac izdržavanja se obavezuje da ostavi svu svoju imovinu ili njen dio u nasljeđe davaocu izdržavanja. Prenos prava sa primaoca na davaoca izdržavanja odgođen je do trenutka smrti primaoca izdržavanja.

 

Ugovor o doživotnom izdržavanju regulisan je Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske, odredbe koje se odnose na ugovor o doživotnom izdržavanju su odredbe od člana 139 zaključno sa članom 145. Takođe, iako nije regulisan Zakonom o  obligacionim odnosima, opšte odredbe ovog zakona mogu se primijeniti na ugovor o doživotnom izdržavanju supsidijarno. Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti notarski obrađen (u suprotnom je ništav), sam notar je dužan da ugovorne strane pouči o pravnom značaju ovog ugovora.

 

Prava koja se prenose ugovorom o doživotnom izdržavanju moraju postojati u trenutku zaključivanja ugovora i moraju biti tačno određena, tako da nije moguće da se ugovori npr. prenos prava svojine na svim pokretnim stvarima primaoca. Stvari i prava koja  su predmet ugovora o doživotnom izdržavanju neće ulaziti u zaostavštinu primaoca izdržavanja i sa njom se ne mogu namiriti zakonski nasljednici.

 

Sama obaveza izdržavanja najčešće obuhvata obezbjeđivanje smještaja, hrane, ljekova, medicinske njege, liječenja kao i pokrivanje izdataka za svakodnevne životne potrebe. Konkretna obaveza izdržavanja se detaljnije precizira samim pojedinačnim ugovorom i prepušteno je ugovornim stranama da odrede precizno njenu sadržinu.

 

Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske predviđeno je ograničenje u pogledu toga ko sve može biti davalac izdržavanja. Nepoštovanje ovog ograničenja vodi ka ništavosti samog ugovora.  Ograničenje se sastoji u tome da davalac izdržavanja bilo da je riječ o fizičkom ili pravnom licu ne može da se u okviru svog zanimanja/djelatnosti stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osobolje, bolnice, agencije i slično), ako prethodno za zaključivanje ugovora nije dobijena saglasnost organa starateljstva. Jasno je da je u ovom slučaju intencija zakonodavca bila da se onemoguće eventualne zloupotrebe u obavljanju profesionalne dužnosti.

 

Ugovor o doživotnom izdržavanju može da zaključi veći broj lica, kako na strani primaoca izdržavanja tako i na strani davaoca izdržavanja, a u praksi je najčešći slučaj da se kao primaoci izdržavanja pojave oba bračna supružnika.

 

Davalac izdržavanja može svoje pravo upisati u javnoj knjizi nakon samog zaključenja ugovora (zabilježba ugovora). Nakon smrti primaoca izdržavanja za upis prava svojine u korist davaoca izdržavanja, potrebno je nadležnom organu predočiti otpravak orginala ugovora o doživotnom izdržavanju i izvod iz matične knjige umrlih za primaoca izdržavanja, odnosno, upis prava u korist davaoca izdržavanja nije u vezi sa ostavinskom raspravom niti je data imovina predmet ostavinske mase.

 

Što se tiče odgovornosti davaoca izdržavanja za dugove primaoca izdržavanja, članom 141 Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske predviđeno je da davalac izdržavanja ne odgovara poslije smrti primaoca izdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će određenim povjeriocima odgovarati za njegove postojeće dugove.

 

Ako su se poslije zaključenja ugovora okolnosti toliko promijenile da je ispunjenje ugovora postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge ugovorne strane njhove odnose ponovo urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima. Sud može pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako to odgovara jednoj i drugoj strani.

 

Specifičnost ovog ugovora je njegova aleatornost (neizvjestnost) u pogledu dužine života primaoca izdržavanja, a samim tim i u dužini trajanja obaveze davaoca izdržavanja. Naime, već u trenutku zaključenja ugovora je poznata visina i obim davanja primaoca izdržavanja, jer se ona sastoji u prenošenju tačno određenih stvari ili prava na davaoca izdržavanja, dok je vrijednost davanja davaoca izdržavanja neizvjesna.

 

Šta se dešava kada davalac izdržavanja umre prije primaoca izdržavanja?

 

U prednjem slučaju, obaveze davaoca izdržavanja prelaze, uslovno,  na njegovog supružnika i njegove potomke koji su pozvani na nasljeđe, ako oni na to pristanu. Ako ne pristanu, ugovor se raskida, ali oni nemaju pravo da traže naknadu za ranije dato izdržavanje, dakle primalac izdržavanja zadržava sve primljeno. Međutim, ukoliko oni nisu u mogućnosti da preuzmu ugovorne obaveze (npr. usljed teške materijalne situacije), tada mogu zahtjevati navedenu naknadu od primaoca izdržavanja za ranije dato izdržavanje, pri čemu će sud njenu visinu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir imovinske prilike primaoca izdržavanja i lica koja su bila ovlašćena na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju.

 

Ugovor o doživotnom izdržavanju često je predmet sudskih sporova, jer se često ovim ugovorom, de facto, iz nasljedstva isključuju određena lica, što je nerijetko i skriveni motiv zaključenja istog, epilog čega su tužbeni zahtjevi sudu,  za raskid ugovora ili  ništavost ugovora o doživotnom izdržavanju.

 

Da li se može raskinuti ugovora o doživotnom izdržavanju i kako?

 

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i nakon što je počelo njegovo izvršenje.  Naime, ako se primalac i davalac izdržavanja zajedno saglase(načelo autonomije volje) o raskidu ugovora, tada zaključuju kod notara sporazumni raskid ugovora o doživotnom izdržavanju (traži se ista forma za raskid ugovora, kao što je trebala i zaključenje istog).

 

Ugovorne strane mogu jednostrano raskinuti ugovor u sljedećim situacijama:

–  svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze,

– ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovarači žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv i

– ako poslije zaključenja ugovora dođe do nastupanja promijenjenih okolnosti, pa postane nemoguće i/ili znatno otežano ispunjavanje ugovornih obaveza (npr. preseljenje davaoca izdržavanja u inostranstvo i sl.).

 

U slučaju raskida ugovora, svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opštim pravilima imovinskog prava.

 

Treba ukazati da se i u slučaju jednostranog raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, primjenjuje izuzetak, jer se ugovor o doživotnom izdržavanju raskida sudskom odlukom, a ne jednostranom izjavom ugovorne strane, kakvo je opšte pravilo našeg obligacionog prava.

 

Zaključno, predmetni ugovor je široko zastupljen u našoj društvenoj zajednici i pravnom prometu, te se zaključenjem istog postiže , sa jedne strane, sigurnost primaoca izdržavanja,  očuvanje njegovog životnog standarda, kao i prenos imovine po smrti tačno određenom licu bez prava drugih nasljednika da participiraju u istom, a na drugu stranu, imovinska korist po davaoca izdržavanja. Iako je čest predmet pobijanja u sudskim postupcima, zaključak iz naše advokatske prakse jeste da predmetni ugovor rijetko biva utvrđen ništavim, raskinut ili na drugi način stavljen van pravne snage sudskom odlukom.

Hvala na pažnji!