OTPREMNINA
Otpremnina je novčana naknada na koju radnik, kojem prestaje radni odnos kod poslodavca, pod određenim uslovima, ima pravo.
Pravo na otpremninu, uslovi pod kojima se može ostvariti prava na istu, kao i njena visina uređeni su članom 194 Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16, 66/18 i 91/21 – Odluka Ustavnog suda RS) i Odlukom o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku, donesena od strane Vlade Republike Srpske pod brojem 04/1-012-2-1406/16 od 29. 6. 2016. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/16)(u daljem tekstu:“Odluka Vlade Republike Srpske iz 2016.godine“).
Postoje dvije vrste otpremnine , a to su:
1.Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu, i
2.Otpremnina prilikom odlaska radnika u penziju.
U slučaju otkaza ugovora o radu, radnik ima pravo na otpremninu ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:
- da je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
- da radni odnos radnika prestaje otkazom ugovora od strane poslodavca, ali bez krivice radnika,
- da je radnik kod poslodavca radio najmanje dvije godine neprekidno.
Dakle, radnik ima pravo na otpremninu ukoliko ugovor o radu otkazuje poslodavac i to samo iz sljedećih razloga:
- ako radnik ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi;
- ako uslijed tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promjena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla, a poslodavac ne može radniku obezbijediti drugi posao;
- ako radnik odbije zaključenje aneksa ugovora o radu, ponuđenog u smislu člana 170 stav 1 t. 1) – 4) Zakona o radu Republike Srpske.
Ukoliko radnik otkazuje ugovor o radu ili ga otkazuje poslodavac iz drugog razloga, odnosno ukoliko ugovor o radu prestaje iz ostalih zakonom predviđenih razloga, radnik nema pravo na otpremninu.
Ukoliko ugovor o radu sporazumno prestaje, u smislu čl. 177 Zakona o radu, poslodavac nije dužan isplatiti otpremninu, međutim dozvoljeno je da se u tekstu sporazumnog raskida ugovora o radu predvidi i ta obaveza poslodavca.
U pogledu drugonavedene vrste otpremnine, poslodavac je dužan istu isplatiti prilikom odlaska radnika u penziju.
Visina otpremnine (u slučaju otkaza ugovora o radu) zavisi od dužine rada radnika kod poslodavca, a iznosi najmanje visinu jedne trećine neto prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Na primjer, radnik je kod poslodavca zaposlen 4 godine i 10 mjeseci, a u posljednja 3 mjeseca rada kod poslodavca ostvario je neto prosječnu platu od 990,00 KM. Jedna trećina od 990,00 KM iznosi 330,00 KM. Obzirom da radnik ima navršene 4 godine rada kod poslodavca, minimalan iznos otpremnine koju mu je poslodavac dužan isplatiti iznosi 1.320,00 KM (330,00 KM x 4 godine).
Poslodavac može radniku isplatiti i veću otpremninu od predviđenog minimuma, naprijed pojašnjenog, ali u tom slučaju otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plata isplaćenih radniku u posljednja 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Dakle, ukoliko uzmemo naprijed navedeni primjer, otpremnina bi najmanje iznosila 1.320,00 KM, a najviše 5.940,00 KM.
U slučaju odlaska radnika u penziju, otpremnina se ne računa na prednje opisan način, nego je njena visina definisana Odlukom Vlade Republike Srpske iz 2016. godine i iznosi 3 prosječne neto plate radnika obračunate u skladu sa kolektivnim ugovorom.
Izuzetno, ukoliko se radnik i poslodavac tako sporazumiju, radniku se može obezbijediti i drugi vid naknade umjesto otpremnine.
Poslodavac je, temeljem člana 186 Zakona o radu, dužan da radniku, u slučaju prestanka radnog odnosa, isplati sve neisplaćene plate, naknade plate i druga primanja (u šta spada i otpremnina) koja je radnik ostvario do dana prestanka radnog odnosa.
Od ovog opšteg pravila se može odstupiti ukoliko radnik i poslodavac zaključe poseban sporazum o načinu i rokovima isplate otpremnine.